USTAŠA

This weblog is an online protest of Croatian patriots against the current Croatian government under the leadership of Dr. Ivo Sanader and Stipe Mesic who, in the name of democracy, wage a fruitless war against Croatian “fascists” by using the same fascist methods: police repression, destruction of monuments (Budak & Francetic), glorifying Tito’s butchers and curtailing the freedom of media.

utorak, svibnja 24, 2005

Tajne snimke izricanja smrtne presude četvorici članova bugojanske grupe

Večernji list, 24. 05. 2005.
OTKRIVAMO Kako je u Sarajevu suđeno zarobljenoj četvorici od 19 članova HRB-a, emigrantske Bugojanske skupine koja je u Jugoslaviju ušla 1972.
Tajne snimke izricanja smrtne presude

Autor ZVONIMIR DESPOT

Nakon više od trideset godina, Protuobavještajna agencija već gotovo pola godine radi na slučaju Bugojanske skupine, odnosno pokušava utvrditi gdje su završili posmrtni ostaci 18 od 19 članova te hrvatske emigrantske skupine koja je u Jugoslaviji 1972. izazvala neviđenu pomutnju.

Suđenje
Večernji je list pak došao u posjed javnosti dosad nepoznatih izvadaka sa suđenja četvorici članova te skupine pred sarajevskim vojnim sudom 21. prosinca 1972. godine. Pod Bugojanskom skupinom misli se, naime, na 19 hrvatskih emigranata, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, tajne hrvatske emigrantske organizacije koja je djelovala u Europi, Australiji i SAD-u, cilj koje je bilo dizanja "oružanog ustanka za oslobođenje Hrvatske".

Odluka o ubacivanju skupine u Jugoslaviju donesena je u prosincu 1971. na sastanku užeg vodstva HRB-a u Salzburgu, a usporedno s ubacivanjem skupine, bile su predviđene i diverzantske akcije drugih grupa i pojedinaca. Skupinu su činili članovi HRB-a pristigli iz Europe i Australije te su se okupili na užem području Graza pod vodstvom Ambrozija Andrića i Pavla Vegara.

Ondje je provedena desetodnevna obuka, podijeljena je oprema, odore i naoružanje te je grupa 20. lipnja 1972. ilegalno, pješice, prešla jugoslavensku granicu na području Dravograda. Od 25. lipnja do 24. srpnja njezini su se članovi na području BiH i Hrvatske sukobljavali s tadašnjom JNA, milicijom, pripadnicima Teritorijalne obrane...

Bio je to njihov odgovor na nasilno gušenje Hrvatskog proljeća. Nevjerojatno zvuči činjenica da je protiv 19 članova skupine tadašnji jugoslavenski režim na noge dignuo čak 30.000 ljudi! U akcijama je poginulo 15 članova te skupine, a neki su najprije zarobljeni, potom likvidirani. Četvorici se sudilo na već spomenutom suđenju u Sarajevu.

Snimke sa suđenja su vrlo loše, ali na njima se, što prvi put izlazi u javnost, jasno vidi sudsko vijeće vojnoga suda te četvorica optuženih sa svojim čuvarima. Snimka je zacijelo nastala u produkciji bivše JNA. Na njoj se čuje kako predsjednik sudskoga vijeća najprije govori, odnosno proziva optužene: "Horvat Đure, Keškić Vejsila, Vlasnović Mirka i Pavlović Ludviga".

Zatim ženski glas nastavlja: "21. decembra 1972. godine, nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća u prisustvu zastupnika optužbe, optuženih i njihovih branilaca javno je objavio presudu". Slijedi glas predsjednika sudskog vijeća: "Prvooptuženi Horvat Đuro, drugooptuženi Keskić Vesil, trećeoptuženi Vlasnović Mirko i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig, prema ličnim podacima utvrđenim na glavom pretresu, krivi su...

Prvooptuženi Horvat Đuro na kaznu smrti, drugooptuženi Keškić Vesil na kaznu smrti, trećeoptuženi Vlasnović Mirko na kaznu smrti i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig na kaznu smrti".

Potraga
POA je pak krenula u potragu za posmrtnim ostacima na traženje obitelji članova skupine. Rođak jednog člana skupine rekao nam je da je danas taj slučaj za njih samo humanitarni problem, da žele pronaći posmrtne ostatke svojih bližnjih budući da svaki čovjek ima pravo na dostojan ukop. Provođenje istrage potvrđeno nam je s nekoliko strana, dok nam je u MUP-u rečeno da on još nije uključen u nju.

Zanimljivo je da je jedan od istražnih sudaca u postupku protiv članova skupine bio i Ivan Fumić, bivši vojni sudac i republički sekretar za pravosuđe, a danas član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Štoviše, Fumić je jedan od možda posljednjih živućih neposrednih svjedoka toga procesa. Nama je jučer napomenuo da s njime još nitko o Bugojanskoj skupini nije razgovarao, ali i da nema namjeru o tome s bilo kime razgovarati. No, nama je ipak ispričao neke detalje.

Radio sam kao vojni istražni sudac u Zagrebu, ali sam za Bugojansku skupinu poslan nakratko u Sarajevo kao ispomoć. Bio sam jedan od istražitelja i saslušavao sam četvoricu optuženih. Bila je to velika istraga, ne samo protiv te četvorice nego i protiv niza drugih ljudi koji su u Jugoslaviju ušli s putovnicom.

Oni su ljudi htjeli dignuti ustanak oružanim akcijama, ali ne bih rekao da je to bio terorizam.
Suđenja su još bila i u Požegi, Mostaru, Zenici i na nekim drugim sudovima. Moram reći da smo mi znali da se akcija priprema prije nego što su ušli u zemlju. Za to je bio zadužen Franjo Herljević, tadašnji savezni sekretar za unutrašnje poslove, ali služba je zakazala priznaje Fumić i naglašava da je otišao iz Sarajevu kad je počelo suđenje.

Fumić tvrdi da ne zna gdje su završili posmrtni ostaci 18 članova skupine, pa ni tri tijela onih koji su strijeljani u Sarajevu. Samo dodaje kako su, prema tadašnjem zakonu, tijela trebala biti predana obiteljima.Obitelji se pak nadaju da će se naći netko tko nešto o tome zan i javiti kako bi se tijela napokon pronašla. Osim ako ih JNA ili netko od bivših jugoslavenskih državnih službi nije uništio.

**********************************************************************************
"Živjela slobodna Hrvatska!"

Jugoslavenska Služba državne sigurnosti (SDS), koja je akciju protiv Bugojanske skupine vodila pod kodnim imenom "Raduša", pokušavala je nametnuti zaključak da su hrvatski gerilci htjeli cijanidom zatrovati beogradski vodovod, što je po svemu sudeći bila neistina. No, SDS je upadom Bugojanske skupine dobio udarac nakon kojega su pljuštale ostavke čelnih ljudi. Činjenica je, naime, da je SDS za skupinu doznao tek pet dana nakon njezina ilegalnog ulaska u Jugoslaviju. SDS je tvrdio da je skupinu kontrolirao od početka, pa da ju je čak namamio u Jugoslaviju. Međutim, HRB je bila jedina hrvatska emigrantska organizacija koju SDS nije uspio probiti. U Jugoslaviju su ušli kao gerilci, svjesni da će zacijelo i poginuti, ali bili su spremni svoje živote dati za Hrvatsku. Tako neki svjedoci tvrde da su trojica u Sarajevu strijeljana s poklikom "Živjela slobodna Hrvatska!"
************************************************************************************************************
Članovi Bugojanske skupine


1. Ambrozije Andrić, r. 10. 12. 1939. u Tuzli, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;

2. Adolf Andrić, r. 4. 3. 1942. u Tuzli, poginuo 26. 6. 1972. na planini Raduši kod Gornjeg Vakufa;

3. Pavao Vegar, r. 10. 11. 1939. u Vašarovićima pokraj Ljubuškog, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;

4. Ilija Glavaš, r. 8. 12. 1939. u Lužanima pokraj Gornjeg Vakufa, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

5. Đuro Horvat, r. 12. 4. 1939. u Palinovcu pokraj Čakovca, zarobljen 2. 7. 1972. kod Jablaničkog jezera, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

6. Vejsil Keškić, r. 25. 6. 1939. u Maloj Peći pokraj Bihaća, zarobljen 29. 6. 1972. u blizini Prozora, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

7. Viktor Kancijanić (Kocijančić), r. 15. 3. 1945. u Tinjanu pokraj Pazina, ubijen 2. 7. 1972. kod Raduše;

8. Petar Bakula, r. 3. 2. 1947. u Rastovači pokraj Posušja, ranjen 15. 7. 1972. na brani Peruča, kasnije zacijelo likvidiran;

9. Ludvig Pavlović, r. 9. 4. 1951. u Vitini pokraj Ljubuškog, zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., pomilovan, 20 godina robije, pod sumnjivim okolnostima poginuo kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18. 9. 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislav Grada i Posušja;

10. Mirko Vlasnović, r. 19. 8. 1932. u Zemuniku Gornjem, predao se u rodnom selu 28. 7. 1972., osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;

11. Ilija Lovrić, r. 1945. u Varvarima pokraj Prozora, poginuo 1. 7. 1972. u blizini Varvara;

12. Filip Bešlić, r. 16. 3. 1936. u Rastovači pokraj Prozora, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

13. Stipe Ljubas, r. 21. 9. 1951. u Đakovu, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

14. Vlado Miletić, r. 1946. u Ograđeniku pokraj Čitluka, poginuo 13. 7. 1972. kod sela Pribić kraj Livna;

15. Vinko Knez, r. 26. 1. 1953. u Viškovcima pokraj Požege, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

16. Ivan Prlić, r. 8. 11. 1951. u Sovićima pokraj Gruda, zarobljen 26. ili 27. 6. 1972. i zacijelo kasnije likvidiran;

17. Nikola Antunac, r. 1950. u Karlovcu, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

18. Vilim Eršek, r. 20. 10. 1939. u Žigrovcu pokraj Varaždina, poginuo 27. 6. 1972. kod sela Rumboci;

19. Vidak Buntić, r. 28. 1. 1942. u Ograđeniku pokraj Čitluka, predao se 25. 7. 1972. između Zagvozda i Žeževice, zacijelo kasnije likvidiran;
**********************************************************************************

Oružane akcije hrvatskih emigranata

7. 6. 1947. 3. 7. 1948. operacija "Deseti travanj"; u Jugoslaviju preko Mađarske i Austrije u nekoliko grupa ušlo preko stotinu hrvatskih emigranata, pod vodstvom Božidara Kavrana i Ljube Miloša, a cilj je bio dizanje ustanka i rušenje Jugoslavije; Vrhovni sud i Vojni sud u Zagrebu većinu ih je u kolovozu i rujnu 1948. osudio na smrt;

7. 7. 1963. skupina Tolić Oblak; u Hrvatsku ušla skupina od devet naoružanih članova HRB-a na čelu s Ilijom Tolićem i Josipom Oblakom, a pripadali su joj još Dražen Tapšanji, Mirko Fumić, Krešimir Perković, Rade Stojić, Stanko Zdrilić, Branko Podrug i Vlado Leko; uhićeni su neposredno nakon dolaska u Hrvatsku te osuđeni na dugogodišnju robiju;

29. 10. 1974. pokraj Gospića poginuli su Ivan Matičević i Mate Prpić, članovi HRB-a, koji su nekoliko godina zaredom dolazili iz Njemačke u Hrvatsku i izvodili razne oružane akcije;

Fotografija vojnog sudskog vijeća sa tajne snimke koje je izreklo smrtnu presudu četvorici pripadnika bugojanske grupe u Sarajevu 1972. godine


4 Comments:

  • At 9. siječnja 2006. u 03:08, Blogger edwardprehiem13252736 said…

    I read over your blog, and i found it inquisitive, you may find My Blog interesting. My blog is just about my day to day life, as a park ranger. So please Click Here To Read My Blog

    http://www.juicyfruiter.blogspot.com

     
  • At 2. listopada 2012. u 02:21, Blogger striko said…

    zanimljivo.
    http://razgovorisastrikom.blogspot.com/

     
  • At 4. kolovoza 2013. u 04:23, Blogger Raul Giljanović said…

    rođen 1963. tako da sam imao 9 godina kad se odvijao događaj.a u godinama kasnijne sam imao priliku da iz više izvora sa kontra strana(jer jedino je tako moguće pametnom doći do kakvih takvih zaključaka s obzirom da su i jedna a i druga strana dobro proučile metode goebelsove propagande koja kaže da neprekidnim ponavljanjem i neistina postaje istinom) proučim detalje.da zaključim bugojanska skupina je u najmanju ruku reći popušila zbog slijedećih razloga:
    1. udba ih je kontrolirala od početka
    2. bili su šarlatani a ne uvježbani borci sa borbenim iskustvom(psovat mater komunistima nije srušilo komunizam)
    3. narod koji ih je trebao objeručke dočekati živio je mnogo bolje a naročito mirnije nego što su ih učili u emigraciji, jer istina je da je borba za očuvanje komunista na vlasti bila tvrda ali ljudi su živjeli dobro za ono vrijeme, odlazili smo u inozemstvo bez problema i isto tako se vraćali iz njega.ja sam iz pule pa da vam ne nabrajam koliko sam puta bio u trstu i veneciji ponekad samo da popijemo piće i ispušimo joint
    i to je to.
    ja sam hrvat i želio sam 1990 hrvatsku državu koju danas imam u okviru evropske unije, ALI! da je u domovinskom ratu bilo manje ustaša(koji su da podsjetim jer neki nikako da prihvate golu činjenicu, radi ostvarenja NDH prodali istru i dalmaciju što bi trebalo biti više nego dovoljno da ih se smatra nehrvatima!) a više HRVATA dobili bi prije rat protiv povampirene srbije i što je najvažnije uz puno manje žrtava i uz puno više pomoći od strane slobodnog svijeta.a da ne kažem da bi hrvati mnogo bolje danas živjeli jer pljačke s imenom privatizacije(sjeti se franjinih 200 vodećih obitelji naspram stoki sitnog zuba) kakvu su nam priredili tzv. domoljubi većinom pristigli iz emigracije nebi se posramili niti srbi koji su usavršili metodu.volio bih da netko replicira na ovaj komentar jer otvara zdravu povijesnu diskusiju.samo ako osjetim imalo demagogije zatvaram priču.živjela slobodna i zdrava hrvatska kako u puli tako i u vukovaru kako u varaždinu tako i u dubrovniku, ali to ne podrazumijeva bihać ili mostar ili bugojno da se razumijemo.

     
  • At 12. travnja 2014. u 08:28, Blogger Miroslav Janes said…

    Samo da te podsetim na reci velikog ( mozda do ovog vremena i najveceg Hrvatskog knjizevnika !!!) Miroslava Krleze koji je jedne prilike dao komentar o netrpeljivosti Hrvata i Srba: " Sacuvaj me Boze od Srpskog junastva i hiljadugodisnje Hrvatske kulture....!!!"

     

Objavi komentar

<< Home