USTAŠA

This weblog is an online protest of Croatian patriots against the current Croatian government under the leadership of Dr. Ivo Sanader and Stipe Mesic who, in the name of democracy, wage a fruitless war against Croatian “fascists” by using the same fascist methods: police repression, destruction of monuments (Budak & Francetic), glorifying Tito’s butchers and curtailing the freedom of media.

subota, rujna 11, 2004

Stanovnici Svetog Roka i Slunja o rušenju spomenika

Novi list, 28. kolovoza 2004.

JUČER PRIJE ZORE POD SNAŽNOM PRATNJOM POLICIJE POČELA AKCIJA DEMONTIRANJA USTAŠKIH SPOMENIKA U SLUNJU I SVETOM ROKU

Vlada uklonila spomenike Mili Budaku i Juri Francetiću

Uz pratnju jakih snaga specijalne policije radnici su prije zore uklonili spomenik zapovjedniku Crne legije Juri Francetiću u Slunju, da bi s istom akcijom počeli u Svetom Roku oko 6 i 30. Spomen-ploča Mili Budaku uklonjena je, a postament djelomično srušen. Tijekom akcije nije bilo javnog negodovanja lokalnog stanovništva


Izvješćuju Mladen KUKINA i Damir KUNDIĆ
Snimili Mladen KUKINA, Robert FAJT i Marin SMOLČIĆ




SLUNJ/SVETI ROK – Vlada je na izvanrednoj sjednici u četvrtak, na temelju članka 107. Ustava Republike Hrvatske, donijela Odluku o uklanjanju spomeničkog obilježja Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću u Slunju, priopćeno je iz Vlade. Odluka je donesena jer je njihovo postavljanje suprotno izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske te šteti ugledu i interesima Republike Hrvatske koje je Vlada dužna štititi, stoji u priopćenju. Jučer rano ujutro, u 6.30 sati otpočelo je rušenje spomenika i uklanjanje ploče Mili Budaku. Stotinjak specijalaca osiguravalo je demontiranje spomenika (ploča je skinuta, a pročelje srušeno) koje je izvela jedan pulska građevinska tvrtka. Uklanjanje spomenika Mili Budaku potrajalo je skoro do 12.30 sati. Crkveni zid na kome se našla ploča s pročeljem ostao je čitav. Specijalci primjereno naoružani ogradili su trakom mjesto oko spomenika. Gotovo da i nije bilo onih koji bi vidnije reagirali protiv rušenja spomenika. Ipak bilo je nekoliko starijih žena i muškaraca koji su ispod glasa razgovarali. Brojne novinske ekipe, uz specijalce bili su jedini promatrači rušenja spomenika. U Pivnici u Svetom Roku Marko Rukavina nam je rekao da Budak i nije tako loš kako se misli. – Ne znam, o velikoj se politici radi, pa se u to nije baš pametno mišat, rođen sam 1943. godine pa o tome mnogo ne znam, ipak mislim da to nije bio čovjek loš kako mu pripisuju.

Vidaković: Ovo je kriminal

U općinskoj zgradi čekao nas je načelnik Hrvoje Račić. – Znam samo toliko da je spomenik srušen, o tome smo imali dojavu. O tome je očito Vlada donijela odluku, mi o tome nismo obaviješteni, niti smo imali ikakvu ulogu u rušenju spomenika. Eto, očito se državna politika odredila da to učini, za nas to znači da dalje nastavljamo živjeti u smislu gospodarstva i razvoja turizma, čvrsto vjerujem da će se sada sve smiriti i da će se cijela priča oko spomenika zaboraviti. Njegovog mišljenja nisu bili i neki Svetoročani, najprije smo potražili Josipa Vidakovića »Šošu«, koji je za vrijeme akcije »netragom nestao«. Nakon nekoliko sati ipak smo ga pronašli. Bio je ljut i samo nam je odbrusio: »Ostavite me na miru«! Kasnije nas je Vidaković nazvao telefonom i rekao: »Ovo je kriminal što su spomenik rušili na lopovski način, nisu me izvijestili, nisu mi dali nalog od države kojim bi dokazali da oni to imaju pravo raditi, ja sam ipak potrošio 17,5 tisuća dolara za to. To je isto kada su za vrijeme rata ubijali ljude, kao Milu što su ubili, a nisu dali razlog zašto ga ubijaju«, završio je telefonski monolog Josip Vidaković.

Sve prošlo u redu

Spomen-ploča Mili Budaku nije razbijena, nego je uredno skinuta s pročelja spomenika, odvezena je s onima koji su je i skinuli. Kada smo opet navratili kod spomenika rušenje je bilo skoro gotovo. U gostionici u centru Svetog Roka Ika Japunčić bila je vrlo razgovorljiva i ljuta. – Ovo sad rušenje spomenika Mili Budaku krnji ugled našeme Svetom Roku, kada je bilo stati za otvaranje cijele Hrvatske, za cijelu Liku, mi smo Svetoročani tu pod lipom prvi organizirali HDZ, okolni pravoslavci su nam rekli da smo opet genocidni narod. A vide što od nas sada rade. Račić je reka da on nije zna kad se spomenik pravija, kako nije zna kad smo svi znali i nije ga nikako ustavlja, ljuta je Ika. Kad smo se opet vratili kod spomenika prva susjeda Marija Vrkljan bila je tužna – Ža mi je zato što naš čojek ne postoji tu, jesmo li 'Rvati, Svetoročani, da li je moga tu biti, i drugo ništa, ko ruši, nemam pojma, opet čujem da sa Vrha, a mi ovdje – nije niko za to, samo Vrh, kaže gorko Marija Vrkljan. Oko 12.30 sati povukla se Specijalna policija i radnici. U Svetom Roku i u Općini Lovinac nije bilo okupljanja građana.

Mirno i u Slunju

Još ranije nego u Svetom Roku, uklonjen je spomenik zapovjedniku ustaške Crne legije Juri Francetiću u Slunju. »Što mislim o ovome ujutro? Zašto smo krvlju branili ovu našu Hrvatsku da bi nam je sad opet otimali. Al' šta sad, važnije mi je mislit di ću zaradit' komad kruva, nego o Francetiću«, rekao nam je jučer prijepodne nevoljko Slunjanin Joso Cindrić. Na Trgu Zrinskih i Frankopana u čijem je središtu proteklih četiri godine »stanovala« ploča s imenom Jure Francetića nije bilo vidljivijeg komešanja. Rijetki vozači su nakratko zastali i upalili svijeću na drvenom sandučiću, kojeg su na mjestu nekadašnjeg kamenog stećka postavili stanari okolnih kuća. Pokraj spomenika je tiho jecala vremešna Jelena Modrušan iz susjedne kuće. Kazala nam je kako ne plače zbog Francetića, već činjenice da su upravo na tom mjestu četnici 1991. godine ubili njenog sina Dragana. Usput je psovala i švicarskog emigranta Dragana Hazlera, »koji je tu zakuvo kašu, pa pobjeg'o«.

Nedostupni gradonačelnik Slunja

Interesantno je da je većina Slunjana s kojima smo razgovarali kazala kako je spomenik trebalo ostaviti tamo gdje je bio, ali malo je tko decidirano znao obrazložiti tko je uopće bio Jure Francetić. – Ne znam baš tko je bio Francetić, al' nije lijepo da su nam ga sad makli. A ništa, stavit ćemo sad tu neki drugi spomenik, kazala je Roza Cindrić, a slično misli i Nikolina Požega. Ta mlada djevojka rekla je kako je spomenik nije smetao, ali ipak nije znala reći tko je uopće bio čovjek čije je ime stajalo na spomen – ploči. Komentar nekog od gradskih čelnika o ovoj jutarnjoj akciji jučer nije bilo moguće dobiti. Uzaludni su bili i pokušaji da telefonski dobijemo gradonačelnika Ivana Bogovića. Na njegov mobitel jučer se nitko nije javljao. Također nismo uspjeli dobiti niti već spomenutog Hazlera, koji je sa svojom udrugom »Hrvatski domobran« prije četiri godine postavio spomenik. Njegova obitelj rekla nam je kako on već neko vrijeme zbog zdravstvenih problema živi u Švicarskoj.

0 Comments:

Objavi komentar

<< Home