USTAŠA

This weblog is an online protest of Croatian patriots against the current Croatian government under the leadership of Dr. Ivo Sanader and Stipe Mesic who, in the name of democracy, wage a fruitless war against Croatian “fascists” by using the same fascist methods: police repression, destruction of monuments (Budak & Francetic), glorifying Tito’s butchers and curtailing the freedom of media.

nedjelja, rujna 12, 2004

Pretakanje ustaške krvi

Piše: IMOTA DINAROID

Hrvatski miševi kolo igraju.
Godina je 2004. Vrijeme hijena. Vrijeme Sanadera Velikog.
Malo pomalo, mic po mic, zariše oni svoje kljove u hrvatsko tijelo. Ne, nije ovo vrijeme svinjokolje. Svinjokolja se odvija samo jednom u godini, a ustašokolja svakim danom.
Dakle, krv se toči...Polako, ustrajno, u duhu višestoljetne europske uljudbe i antifašističke pravovjernosti. Neka crknu ustaše! Neka crkne stoka!

Vođa Hrvatske, dr. Ivo Sanader- humanist, intelektualac i Europejac, blaženo se nasmiješio vidjevši ustašku Hrvatsku povaljenu u blatu. Dobro, samo povaljena Hrvatska je dobra Hrvatska! Oko njega se okupiše razdragana domaća i svjetska općila, crveni, žuti i zeleni, antifašisti, kosmopoliti, građani i građanke, svi lijepa stasa i uglađena glasa.

Dr. Ivo Sanader - bijelo lice sa crnim naočalima - svečano podiže ruku te pogledao u nebo. Da, da...I nebo njega voli, a kamo li neće hrvatski narod!

- Jesmo li Hrvati ili nismo?! - uzviknu Sanader sa prijestolja.
- Jesmooooooooooooo !!! - zarevaše svinjokoljci.
- Onda što nam je radit?
- Dokrajčit ustaše...! Rušiti spomenike!...Paliti knjige! - zarevaše repata stvorenja.
- Tako je ! - riknu Ivo Veliki - te ponovo pogleda u nebo tražeći na njemu neko znamenje, priznanje od Boga. Jer kako to znaju svi vrapci i komarci pod ovom nebeskom kapom, svi vole našega Ivu: i Hrvati i međunarodna zajednica, i kuka i motika, i bilje i raslinje...Još samo da je pridobiti Boga na nebesima. Još samo to, i ništa više!

Stipe Mesić, Žarko Puhovski i još nekolicina humanista-antifašista okupljenih oko Sanadera, već je sazvala konferenciju za tisak. Ostaci pravedničke krvi još im je na licu, a pobjednički smješak na usnama.
CNN se obraća Mesiću: Gospodine predsjedniče, do kojeg je stupnja došla deustašizacija Hrvatske ?
MESIĆ: Još samo malo pa ustaša neće biti! Zajedno sa premijerom Sanaderom i njegovim HDZ-om, mi već oštrimo koce.
CNN: Kako je javnost već upoznata, vi nam danas želite demonstrirati kako se u praksi provodi deustašizacija Hrvatske.
MESIĆ: Tako je! Deustašizacija se provodi kod nas, sa većim ili manjim uspjehom, od kada je umro Poglavnik Franjo Tuđman. Rušenje spomenika Budaku i Francetiću samo su logičan slijed. Isto tako uvođenje reda među hrvatskim općilima, rušenje Slobodne Dalmacije na čelu sa ustašama Jovićem i Vukmanom, rušenje Tuđmanove političke ostavštine, rušenjem....
CNN: Čini se da vi obožavate rušenje ?!
MESIĆ: Da...nema novog bez rušenja starog! Nema pušenja bez rušenja...
CNN: A što vi pušite?
MESIĆ: Pušim ku...Molim, gospodine, mi nismo sada kenjci već Europejci, zar ne? Dakle, ostavimo se gluposti. Držimo se ustaša.
CNN: Dobro, kako se drži onaj ustaša na zemlji?
Mesić pogleda poluonesviještenog ustašu koji se pred njegovim nogama kotrljao u prašini, onda uputi pogled prema ozarenim licima građana, kosmopolita i antifašista - koji su se tu u blizini okupili oko Sanadera kao muhe oko one smrdljive stvari. Bijaše to povijesno okupljanje antifašističkih muha oko svog antifašističkog znamenja!
MESIĆ: Ovaj ustaša na zemlji i bogu će dušu dati ali neće poreći svoju ustašku prošlost.
Ali danas, gospodo, ovaj će ustaša-kenjac shvatiti što je Europejac. I bit će nam stoga zahvalan !
CNN: Kako će to shvatiti?
MESIĆ: Mi ćemo ga preodgojiti.
CNN: Nisu li tako radili i komunisti za vrijeme Staljina?
MESIĆ: Radili su. Ali je naše preodgajanje humano i demokratsko...Mi ne ubijamo ljude, mi im samo mijenjamo krv...
CNN: Da li sisate krv ?
MESIĆ: Ma ne! Nismo mi vukodlaci! Ako ustašu i zagrizemo to je samo zbog psihološkog učinka. Našim ugrizom ustaša dobiva trajni pečat antifašističkog znamenja. To je isto kao da mu u srce i mozak utisneš zvijezdu petokraku. Poslije toga povratka nema...Kao i Sanaderu!


Nešto kasnije, CNN izvjestitelj upućuje poruku svim građanima svijeta:

Danas u hrvatskom glavnom gradu, nakon početnih uspjeha deustašizacije Hrvatske - rušenja ustaških spomenika, zakonskih zabrana, promjena ulica, obračun sa zločincima Pavelićem, Budakom, Francetićem i Tuđmanom - kao i ustrajna potraga za zločincem Antom Gotovinom - Hrvatska će vlast pod vodstvom Ive Sanadera i Stipe Mesića za nekoliko minuta pokazati svijetu kako oni privode okorjele naciste - ustaše u svoje antifašističke redove a sve u dobrobit hrvatskog naroda i demokratskog svijeta. Za ovu je prigodu izabran najokorjeli ustaša u Hrvatskoj - Ivan Gabelica, čelnik nacističke Hrvatske Čiste Stranke Prava. Da li će hrvatskoj vlasti uspjeti ovaj pokusni čin - vidjet ćemo. "Ako smo Sanadera uspjeli privesti u partizanske redove", kaže nam predsjednik Mesić u današnjem intervju, "onda je očekivati da to uradimo i sa okorjelim pravašima kao što je Gabelica.

I tako je sve počelo!
Dr. Ivo Sanader svečano se podigao sa svog prijestolja, podigao je ruke u zrak, nasmijan i velik kao Bog, mašući razdragano okupljenom mnoštvu. Pored njega Mesić, zdesna Bogu Ocu, a na lijevo Vladimir Šeks - uzdanica svih Hrvata. Pljesak i gromoglasno odobravanje antifašističkog mnoštva slijevalo se poljem, brdima i planinama - sve do Save, Dunava i Jadranskog mora.
A onda zapjeva Vila Velebita: "Mili Bože čuda velikoga, dično društvo Ive bojovnika. Ivo savjet od tuđina pita - kako dalje, kamo da se skita?"

A Ivo Sanader, unatoč žalopojci Vile Velebita - kraljice Hrvata, priđe Gabelici na dnu blata. Gabelica se u blatu kotrljao...i nešto buncao. Klik...Klik...Zuuummm....Zuuuuuum...Čulo se škljocanje fotoaparata i zujanje kamera brojnih televizijskih kuća. Svugdje tajac. Svi okupljeni antifašisti bili su svjesni povjesnog značaja ovog događaja. Novi hrvatski izum - politički poljubac (ugriz) nad jednim okorjelim političkim protivnikom - ustašom - uz kontroliranu tranfuziju sviježe antifašističke krvi, moguće je tog okorjelog fašistu privesti na put demokracije i europske uljudbe. Nije li to put napretka i blagostanja?! Nada za Hrvatsku i svijet?!

Ivan Gabelica je i dalje stenjao u prašini. Sada su mu oči otvorene. Pogledao je Sanadera...Pogledao okupljeno mnoštvo Europejaca i partizana. Koji je Bog!? Što se događa?! Sada mu je bilo jasno...Je li to moguće?! Ajmeeeeeee! Žele ga privesti u bolje društvo, u demokraciju, u raj na zemlji. E, nećeš...Nećeš stoko sitnoga zuba! Nećete me privesti niti uralu niti samaru, nećete dok je hajdučke kubure u mojim genima.

Ali Dr. Ivo Sanader ipak je bio uporan. Prignječio je Gabelicu svojim koljenima te se sjurio svojim demokratskim zubima na njegov vrat. Mali poljubac - ugriz i ništa više! Gabelica se trzao, lupao nogama i rukama, ali je tijelo slabo i nemoćno, pritisnuto brojnim antifašistima - Mesić drži jednu nogu, Šeks drugu, Vesna Pusić nešto među nogama. Također su i ostali čovjekoljupci i antifašisti nešto držali u rukama - komadićak ustaškog uha, čuperak kose, krajičak cipale. Samo da se dokažu, da se upišu u povijest!

Ovoj demokratskoj svinjokolji jedino se nije prudružio Dr. Miomir Žužul. Po službenom protokolu i njega je trebao zapasti jedan zamašni dio Gabeličinog ustaškog tijela. Međutim, Žužul je zakasnio! Šmrc! Šmrc! Plače jadnik kao ljuta guja. Šteta! A uvijek je bio u središtu svih dramatičnih zbivanja...

Okorjeli ustaša Ivan Gabelica, ipak se nije dao smesti. Prikliještili ga jesu, čupali mu kosu, ali je njegov glas ipak pucao ustaškim streljivom. Dobacio je Sanaderu:
- Izdajniče !
- Ustašo ! - odvrati mu Sanader.

Nakon što je završio obredni ritual zadiranja svojih antifašističkih zubi u ustaški vrat, Sanader se potom slavodobitno podigao sa Gabeličinog tijela. Krv mu je curila niz usta. Ustaška krv! Krici oduševljenja, pljesak, glazba....Bravooooo! Bravooooooo! - klicali su oduševljeni antifašisti. Ivo je potom pogledao lijevo i desno te, ozaren, uzvratio okupljenim novinarima: "Sada dolazi ono najvažnije: transfuzija naše antifašističke krvi u Gabeličino ustaško tijelo. Imajte strpljenja, dame i gospodo, cijeli će proces trajati ne više od jednog sata." Potom se Dr. Sanader obrati Mesiću:
- Stipe, daj amo onu žutu bocu.
- Ali...Ali... - počeo odjednom ljutitito gestikulirati Mesić...Tako se nismo dogovorili.
- O čemu govoriš, čovječe?!
- Govorim o krvi. U žutoj posudi se nalazi samo tvoja krv. To nije pošteno!
- Tako je! U žutoj posudi se nalazi moja krv. A ja, Ivo Sanader, ja sam premijer Hrvatske i najznačajniji čovjek u državi. Prema tome, meni dopada ta čast da prvi obavljam tranfuziju svoje vlastite krvi nad ovim ustašom.
- Ma Boga ti! - opsova Mesić. Lici mu se zacrvenilo a ruke počele drhtati od ljutine.
- Nije li i Sabor odlučio da ja, uvjereni antifašist - dakle, ja koji sam prvi rušio Tuđmana - da meni pripadne ta čast.

Dr. Sanader je izgubio svoju europsku uglađenost. Europski suncokret pretvorio se odjednom u dalmatinsku draču - trnje oštro i žilavo. Njemu da ovaj bradati nitkov tako govori! Njemu, prvom čovjeku države! I to pred kamerama cijeloga svijeta. Marš stoko primitivna!
Mesić ipak nije popuštao. Sada je njegova prilika:
- Predsjednik države glavna je osoba u cijelome svijetu. Tako mora biti i u Hrvatskoj!
- Marš, budalo antifašistička! - uzviknu Sanader.
- Marš, ustašo! - vrisnu Mesić na zaprepaštenje nazočnih novinara i okupljenih antifašista.


Svjetske novinske agencije sutra su donijele slijedeću obavijest.

ZAGREB - Hrvatski eksperiment pretakanja sviježe antifašističke krvi u tijelo okorjelog ustaškog zločinca Ivana Gabelice s ciljem da se ovaj privede u antifašističke vode, doživjela je pravi fijasko. Sukob je, naime, nastao u hrvatskom vrhu oko toga čija će krvna zrnca najbolje deustašizirati Gabeličino tijelo - premijera Sanadera ili predsjednika Mesića. Mesić je također imao primjedbu i na čistoću Sanaderove krvi. Prema Mesiću, samo čista antifašistička krv u tijelu jednog ustaše može donijetu povoljne rezultate. Dok su tako optužbe padale na sve strane, okupljeno mnoštvo humanista, antifašista i Europejaca ostalo je podijeljeno. Jedni su podupirali Sanadera a drugi Mesića, uzvikujući jedni drugima: "Fašisti, koljači, ustaše!" Nakon toga je nastala i sveopća deustašizacija (ubi boga u njemu!) suprotstavljenih strana. Šakama i nogama! Naime, napredne i pro-europske šake trenirale su svoju deustašizaciju na humanistički opredjeljenim nosevima. Po pisanju domaćih antifašističkih medija, ovu su tuču pokrenuli neki nogometni huligani i proustaški elementi samo da ukaljaju ugled Hrvatske u svijetu. A što se tiče ustaše Ivana Gabelice, on je nekako izgledao najprisebniji u cijeloj ovoj halabuci. On je na kraju ipak smogao snage da se digne iz blata (u kojeg ga pokušaše ugurati pravovjerni antifašisti!) te da zapjeva: "USTANI, BANE, HRVATSKA TE ZOVE!"


IMOTA DINAROID, 12. rujna 2004

0 Comments:

Objavi komentar

<< Home